Douglas Adams davno je izjavio onu predivnu istinu o rokovima, i kako lijep whoosh zvuk proizvode kad prelete pored vas. Ova recenzija piše se već minimalno osam mjeseci: prvi povod bio je kad sam napokon pogledao čitavu seriju u komadu; drugi kad je objavljeno da je obnovljena za još dvije sezone; treći sada kad počinje prva od te dvije (a ukupno četvrta) sezona. Najveći problem je u tome što sam htio postići nivo pretencioznosti kakav su imali tekstovi o Jossu, Sopranosima i Wireu. Jer Friday Night Lightsi to zaslužuju.
Moji izljevi emocija zabilježeni su i na twitteru, samo klikćite more dok ne dođete do kraja tweetova – ima ih jako puno (većinom sadržaja poput Lyla Garrity je kurva) i vjerojatno van konteksta nemaju puno smisla. No, krenimo od početka.



Aznam da bi trebao pisati o nečemu aktualnijem, ali polako nam nestaju serije. Sezona je praktički gotova i svi gejziri fapfapanja su presušili. Do završetka vađajna iscjedka od Losta treba čekati skoro godinu dana. Tu su još Breaking Bad i donekle Unusualsi, ali prave stvari dolaze tek sljedeći mjesec vraćanjem True Blooda i onog fagotryja od Torchwooda. Od noviteta mi ništa ne pada na pamet, ali o tome ćemo vas na vrijeme obavijestiti makar morali i napisati nešto.
Imam neku ludu teoriju da se dobra serija može vidjeti u prvih 5 minuta. Ako je to istina, ovo će biti legendarno. The Unusuals je atipična (doh, ime serije) detektivska drama. Ubijen je detektiv NYPD odjela za umorstva, a u New Yorku nitko ne ubija murjaka!


