Dexter

snapshot20080324123816.jpgVremenska prognoza za jučer… Katkad mi se čini kako se upravo time bavim. Trebalo je nešto reći o Dexteru dok se emitirao, no kako se još snima, imat ću prilike. Kada bi mi cilj bio prepričati sve moguće serije u svemiru, imao bi posla do kraja vremena. No, o nekim serijama jednostavno moram nešto napisati. Dakle, dajem prednost kvaliteti, a ne kvantiteti i tu smo već uočili manu sustava. Spori odziv. Ne, neću prepisivati s interneta, kao jedno vrijeme lektire, da bi ubrzao proces. Djelo sam posudio u knjižnici, pogledao od korica do korica i sad se spremam napisati lektiru kao dobar odlikaš.


O piscu:

Komplicirano je pričati o autorima u adaptacijama. Nikad se nezna tko pije, tko plaća. Jeff Lindsay je napisao knjigu Darkly Dreaming Dexter po kojoj je napisan predložak za prvu sezonu. Postoje neke razlike u odnosu na roman, one se tiču nekih podzapleta, likova pa čak i sezonskog raspleta. Onaj, tko nije pročitao roman (kao ja npr.), po mojem mišljenju nema za čim plakati. Adaptaciju je napravio James Manos, Jr. koji je radio na Sopranosima i The Shieldu. Lindsay je napisao i drugi roman, Dearly Devoted Dexter, kao nastavak na prvi, no druga sezona Dextera je preuzela vrlo malo iz toga romana.

Mjesto radnje:

Imam osjećaj da je mjesto radnje potpuno nevažno. Umjesto Miamija, Dexter je mogao pronaći svoje žrtve u bilo kojem gradu na svijetu. U svakom gradu ima loših ljudi, oštećene djece, naivne murije i mjesta za skrivanje, što je savršena lokacija za raskot Dexter-type likova. Njegova rutina se ne bi mijenjala, motivacija također, jedino bi možda trebalo mijenjati mjesto gdje ostavlja žrtve, ili ono što je ostalo od njih, ali to su detalji.

Vrijeme radnje:

Ako bolje razmotrimo mjesto i vrijeme radnje možemo zaključiti kako je roman stvoren za adaptaciju na veliko platno (odnosno mali ekran), što, ultimativno, znači i fleksibilan na promjene. Osnovna psihološka i moralna bitka Dextera je svevremenska, to sam uočio kroz prikaze djetinjstva i samog događaja koji ga je pretvorio u manijaka. To mi se čini kao generički template, kojeg nam serviraju psiholozi i/ili hollywood u zadnje vrijeme, za stvaranje ubojica. Ako pogledamo radnju jedne epizode, vidjet ćemo da se takav tok, tj. takve akcije mogu prebaciti u drugo vrijeme. Po danu je znanstvenik gdje koristi forenzičarske resurse u svojem poslu kojeg obavlja za policiju ali i kako bi pronašao odgovarajuće žrtve. Tu potragu smatra svojevrsnom potragom za pravdom. Nakon posla, vrijeme je za, kako on kaže, umjetnu ljubav i druženje. Po noći postaje Mr. Hyde koji kolje, reže i sakriva dokaze. Uz manje preinake njegovog day-joba, Dexter može živjeti u npr. 19. stoljeću.


Tema:

Tema je… err… pustolovine mladog serijskog ubojice?! Na prvi pogled, tema serije je vrlo stari koncept, imamo jedan tipičan good-guy vs bad-guy klišej. No ono što čini Dextera drugačijim i, samim time privlačnim ljudima kojima je dosta kriminalističkih kalupa, je to što nismo uvijek sigurni tko je dobar, a tko zao.

Osnovna misao:

Mah, dobro, koncept antiheroja nije ništa novo na televiziji, ali čim ja vidim da nešto ima trunku originalnoga, to odmah postaje zanimljivije. Morate priznati da je tema provokativna. Dexter nas tjera da se postavimo u ulogu serijskog ubojice i da pokušamo prodrijeti u njegove misli i osjećaje. On nije obični beskrupulozni ubojica, on ubija u ime pravde bla bla. Osobno, nisam se pretjerano bavio moralnom stranom serije. Možda zato što sam već dovoljno oštećen gledanjem svih mogućih bljuvotina koje postoje na televiziji, a tu je falabogu i internet, a možda i, upravo zbog tog iskustva, već unaprijed znam kako će se razvijati stvari u ovakvim situacijama. Znam da će scenaristi prikazati glavnog lika kao bolesnog čovjeka i da će, iako zakamuflirano, težiti njegovom izlječenju. Takav koncept doista ne donosi ništa novo, no upravo ta maska daje dozu neizvjesnosti i, na kraju, upravo to i zabavlja. Sav materijal potreban za portret, psihološka motivacija i fizika njegovih metoda je istražena. Naštrebana je sva metodika koju koriste znanstvenici, detektivi, profileri i upotrebljava se s ciljem davanja gledatelju iluzije da se radi o pravom čovjeku.


Karakterizacija likova:

Dexter

Dexter sebe smatra umjetnikom. Mislim da to najbolje možemo vidjeti kada razlaže mjesto zločina. Koreografirani, gotovo plesni pokreti nožem, lijepi rezovi, pa čak i smisleni uzorci krvi na zidu, sve to on smatra umjetničkim djelom. Ubijanje mu je kao pjesma, ima svoju rimu, ritam, dušu. Ipak, Dexter je više pripovjedač nego pjesnik. Iz njegovog, katkada ironičnog, pripovijedanja saznajemo njegovo stanje svijesti. Upravo to je malo paradoksalno. Dexter neprestano napominje kako je retardiran u odnosu na druge ljude dok na drugu stranu, on je nevjerojatno inteligentan i fizički superioran kada se bavi svojim žrtvama. On ništa ne osjeća, ni prema svojoj sestri, curi, prijateljima ali boji se murije i ne želi završiti u zatvoru. Upravo ta izoliranost od realnosti ga čini izvrsnim za posao osvetnika. U tome, Dexter podsjeća na odličnu seriju The Inside koja samo koristi drugi vrh motike. Kroz seriju se provlači ista inspiracija, agentica je zatvarala ubojice uz pomoć svojeg iskustva kao žrtva. Dexter je logični nastavak Insidea, u smislu: dobar sam u hvatanju ubojica jer znam kako razmišljaju.

Rita

Darla… ovaj… Rita je definitivno najgluplji lik ikad. Zbog čega mi je Julie Benz u ovoj ulozi toliko antipatična, stvarno ne znam, ali definitivno nije zaslužila. To je valjda nekakav Lois Lane kompleks, kada je dovoljno samo promijeniti frizuru, staviti naočale i problem tajnog identiteta je riješen za sva vremena. Morate uočiti pretjeranu dozu patetike u kreiranju lika, u svakom slučaju previše za moj probavni sustav. Kada se ona pojavi na ekranu, to obično znači da slijedi dosadni dio Dexterovog života. Nerijetko sam si odspavao rundu dok ta scena nije završila. Druga sezona mijenja puno stvari. Dexter se mijenja, radnja se mijenja pa čak se i Ritin život mijenja, ali lik ostaje antipatičan. Valjda taj lik mora biti neki simbol obitelji u Dexterovom životu, simbol normalnog tj. onog čemu on treba težiti kao obična osoba. Službeno, Dexter se nastoji uklopiti u društvo i ponašati se kao normalna osoba kako ne bi privlačio pozornost. Njemu se Rita čini kao odlična osoba za igranje socijaliziranja jer je i sama oštećena.

Debra

Od vucaranja ulicama u ulozi policijske kurve, do donošenja kave i ćevapa u odjelu za umorstva , Debra je uvijek u sjeni svojeg brata genijalca. Uf, to slušamo pune dvije sezone i ne znam za vas, al meni je toga dosta. Ovaj lik može puno više od pretty face cop sindroma ili onih Wesley Crusher momenata kada ona briljantno pronađe neki clue koji, kako se obično ispostavi, samo dodatno uvali Dextera u govna. Dexterovi problemi, koliko god izgledali nepovezano, uvijek se nekako nađu u dodiru sa njegovim najbližima.

Doakes

Ako je Dexter good guy, onda je Doakes bad guy. Ako je Dexter antiheroj, onda je Doakes heroj. Bijel – crn. Kosat – ćelav. Mislim da ste shvatili. Jedan od njih je sigurno manji od drugoga, a pošto je Doakes crn, ne kladim se na njega.

Kratki sadržaj:

Svaka epizoda ima isti tok događaja, posao, stan, druženje, ubijanje, rješavanje tijela. To je valjda neka nova fora. Ubij gledatelje repeticijom tako da kad nešto promijeniš onda se oni prilijepe za ekran od očekivanja. To je posljedica Dexterovog nastojanja da izgleda normalno. S vremena na vrijeme ipak upadne u neke probleme, a kako je on paranoični serijski ubojica sa trunkom opsesivno-kompulzivnog poremećaja, stvari postaju mnogo zanimljivije. Onda se opet vrati kolotečina, pa dolaze neke dosadne scene u kojima se Dexter nosi sa obiteljskom stranom svog života, bilo kroz prisjećanje na odrastanje ili kroz njegovu vezu sa Ritom. Još uvijek, nakon dvije sezone, sam čvrstog mišljenja da scenaristima corny stuff jednostavno ne ide i gotovo. Dobri su kad ima krvi i odsječenih udova i neka se drže svojih vrlina. Katkad mi se čini da Showtime samo i prikazuje stvari koje nitko drugi neće. To je kablovska televizija i ljudi su već naučeni na svakakva sranja koja prodiru iz kabla a Dexter je, ili kvalitetno napravljen pa nitko ne mari ili nitko ne mari. No, Dexter se, upravo zbog popularnosti, počeo emitirati i na drugim mrežama. Krv i leteći udovi nisu ništa novo. Glavni lik – serijski ubojica, na državnoj televiziji… to je nešto novo, nešto što je i dobro uhodane dežurne svrake u Parents Television Councilu koje se brinu za dobrobit naše mladeži uhvatio na spavanju. Dobro, lažem… američke mladeži, za našu nikoga ne peče guzica. Vidi se zašto je serija kamen spoticanja, zato jer je glavni lik ubojica sa kojim će se publika poistovjećivati i za kojeg će navijati. Iako meni to ne smeta, uvijek se nađu neke sekte, grupe ili ćelije koje će protestirati nad emitiranjem njima nepoćudnog sadržaja preko javnih televizija. PTC smatra kako će Dexter biti loš uzor mlađim uzrastima ali začudo nemaju ništa protiv Paris Hilton. Pokušali su ishoditi zabranu emitiranja i nisu uspjeli, no siguran sam kako se Dexter neće moći emitirati u nekim strogim vjerskim ili komunističkim sredinama. Vjerujem da su ljudi u takvim sredinama ionako već pogledali Dextera, na isti način kao i mi. Baš me zanima zašto naše televizije nisu još stavile u svoj raspored?

Osobno mišljenje:

Neobično dobro mi je došla ova serija za pogledati, onako, u komadu. Podsjetila me na stara vremena kad sam besane noći provodio za ekranom upravo zato što me je neka serija toliko dobro prikovala da sam morao puštati epizodu za epizodom kao nikotinski ovisnik . Čik za čikom, epizoda za epizodom, kutija za kutijom, sezona za sezonom. Ako znate o čemu pričam i patite od sličnih problema i imate slobodnog vremena, ne tražite dalje. 3. sezona bi se trebala emitirati na jesen pa predlažem da ne čekate do tada za novi fiks, ima i drugih ovisnosti.

snapshot20080324124359.jpgsnapshot20080324124800.jpg

snapshot20080324125302.jpgsnapshot20080324130041.jpg

snapshot20080324130115.jpgsnapshot20080324125405.jpg

2 Odgovora to “Dexter”

  1. “No ono što čini Dextera drugačijim i, samim time privlačnim ljudima kojima je dosta kriminalističkih kalupa, je to što nismo uvijek sigurni tko je dobar, a tko zao.”

    Hmmm.. da. Mislim da samo pitanje dobra i zla u seriji nije uopce toliko dvojbeno, jer koliko god mi voljeli Dextera i koliko god on imao svoj ‘kod’ gdje ubija samo one zloceste, na kraju krajeva i on sam je zlo. On ubija ljude. Mislim da je to i sam Jeff Lindsay jednom prilikom rekao.

    Ali da ga je zabavno gledati, jest, zabavno ga je gledati.

  2. Dok sam gledao prve dvije sezone (u komadu), prilikom uvodne špice svake epizode bih dobivao napadaj gladi ilitiga ‘the munchies’, jel se to vama dešavalo??

    BTW, odlična i u svakom slučaju osvježavajuće koncipirana serija.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: