Više od televizije

Nedavno je kolega waldorf rekao da pokušavam redefinirati postulat najboljaserijaikad. Nije to baš posve točno.

Vjerojatno sam ovo već govorio, ali serije su meni prvenstveno likovi. Ili bolje reći, ljudi. Akteri u misterijima, dramama, komedijama, parodijama, vesternima, space operama i tisućama vrsta priča koje su nam svakodnevno servirane. Priče su svakakve, ali ključni su ljudi. I empatija prema tim ljudima, koja će vas natjerati da pogledate i sljedeću epizodu, da vidite što se tim ljudima dogodilo. Jer, ako vas nije briga što se tim ljudima događa, mogu priče biti savršene, a bit će vam dosadno. S druge strane, ako suosjećate s tim ljudima, neki propusti u priči neće vam biti bitni. I ti ljudi sami stvaraju oko sebe priče. A tako dobijete najbolje serije ikad.

Sviđa mi se taj izraz. Ali nikad nije bio neki apsolutni superlativ. Mislio sam da je to očito, ali konkretno, pratio sam neke diskusije o Dark Knightu, gdje su ga ljudi masovno nazivali najboljim filmom ikad, a drugi se mrštili na to kako postoje puno zaslužniji filmovi – mala digresija: for the record, ja ga nisam nikad nazivao najboljim filmom ikad nakon što sam ga vidio. Tvrdio sam to otkad je Chris Nolan potpisao da će ga režirati. Nakon filma opisivao sam ga samo sa “moja ljubav prema tom filmu nema granica” (što sam, s druge strane, pokrao od IGN-a).

Buffy, Lost, Firefly, Veronica Mars, Arrested Development, Office, 30 Rock, Babylon 5, Rome, Twin Peaks i sigurno ih ima još koje sam tako nazivao – i sve su to zaslužile, filmova je još i više kojima sam taj epitet davao, a muziku neću ni spominjati. I sve je to prilično subjektivno i spur of the moment, no u ovo doba hiperprodukcije i pogotovo na televiziji, koja nikad nije bila kvalitetnija nego u zadnjih par godina, serije moraju biti najbolje ikad, jer inače teško da se isplati trošiti vrijeme na njih.

HBO, recimo, je uvijek imao visoko kvalitetnu produkciju, glumce i scenariste na visokoj razini, a zbog činjenice da su kabelska televizija, mogu si dopustiti bavljenje temama i prikazivanje eksplicitnih prizora koji nikad ne bi prošli na free-to-air američkoj televiziji.

Imaju i prilično jednostavan, koliko i pretenciozan slogan: “mi nismo televizija, mi smo HBO”. No, koliko god Deadwood, Carnivale, Rome, Six Feet Under, Oz, Curb Your Enthusiasm ili čak Seks i grad bile kvalitetne serije, samo su serije.

S druge strane, dvije su (nije tu presudno što su baš HBO-ove) serije, nešto potpuno drugačije. Ne mogu ih zvati najboljim serijama ikad, bilo bi to uvredljivo. Jer priče koje su te serije ispričale, i povrh svega, ljudi čije su te priče, nešto su što na televiziji nema premca, više od televizije.

Ne mogu se čak ni direktno uspoređivati jedna s drugom.

Jedna je priča o obitelji, druga je o gradu.

Obitelj prije svega

NP: Alabama 3 – Woke Up This Morning

ep01_tony.jpgZnate o čemu pričam, čak i bez pjesme. The Sopranos Davida Chasea. Druga originalna drama koju je HBO producirao, nakon Oza (Chase je seriju prvo ponudio Foxu – možete li si to zamisliti, Sopranosi na Foxu. Ne). U osam godina, od 1999. do 2007. snimljeno je osamdeset šest epizoda u šest sezona. Tokom godina postala je kulturni fenomen, milijardu hvalospjeva joj je opjevano, o njenoj veličini, o donošenju višeg standarda televiziji, o utjecajima na kasnije serije, a na kraju, o finalu se pričalo mjesecima, a Hillary Clinton čak ga je i spoofala za svoju predsjedničku kampanju.

Mnogima vjerojatno prvo padne na pamet – serija o mafiji. Ali to nije serija o mafiji, već o obitelji. Najbolje da citiram čovjeka koji je prvi dao novac za pilot – tada predsjednika HBO-a:

I said to myself, this show is about a guy who’s turning 40. He’s inherited a business from his dad. He’s trying to bring it into the modern age. He’s got all the responsibilities that go along with that. He’s got an overbearing mom that he’s still trying to get out from under. Although he loves his wife, he’s had an affair. He’s got two teenage kids, and he’s dealing with the realities of what that is. He’s anxious; he’s depressed; he starts to see a therapist because he’s searching for the meaning of his own life. I thought: the only difference between him and everybody I know is he’s the Don of New Jersey.

I koliko god je serija tour de force Davida Chasea, ostalih producenata i glumaca, možda i najviše, Jamesa Gandolfinija. Tony Soprano univerzalno je prva asocijacija na seriju i, ako ne možete suosjećati s njim, nema smisla gledati seriju.

A teško je ne suosjećati s njim. Da, on je debela sirovina, mafijaški don koji naređuje ubojstva i mučenja, krade, vara ženu i drogira se; i točno u tome je i genijalnost serije – za takvog čovjeka navijamo. A kako je on kompletno definiran i kako je jednako kompletna Gandolfinijeva izveda, to nije teško.

Njegov naglasak, nazalno disanje, način kako jede hranu (kako ju nabada glasno vilicom, a nožem komadiće razmješta po tanjuru), njegovi prepoznatljivi pogledi i fraze, upiranje prstom, mijenjanje raspoloženja, sve to djeluje vrlo organski i realno, vrlo živo.

U manjoj mjeri, slično vrijedi i za gotovo svakog glumca koji se pojavio u seriji, no ovo nije mjesto za dotaknuti svakog od njih u detalje, bilo da se radi o obitelji, prijateljima, ili Tonyevoj drugoj Obitelji.

***

NP: Madreblu – Certamente

Moram pokoju rečenicu reći i o muzici – u seriji u kojoj nema incidentne muzike (recimo kada je napeta situacija, a u pozadini neki opaki akord na čelu), ali zato fantastično koristi pjesme tokom epizoda, većinom poznatih izvođača (Sinatra, Rolling Stonesi, Elvis Costello, Van Morrison, Bob Dylan, Pink Floyd, Tindersticks, Kinks, AC/DC… i lista je preduga, a soundtrackovi dovoljno reprezentativni), a posebno efektno u odjavnoj špici, koju sam svaku do kraja pogledao, jer na svakoj odjavnoj špici je druga pjesma koja daje odličnu kodu epizodi.

***

NP: Dominic Chianese – Core ‘ngrato

Osamdeset i šest epizoda koje je završilo prilično jednostavno, a gledateljstvo je od njega napravilo bezveznu pompu očekujući neki spektakl, a finale je jednostavno pokazalo što i cijela serija prije nje – momenti poput večere s obitelji su bitni, a život ima svoje uspone i padove. I ne možeš promijeniti tko jesi.

A prije tog fade-outa bilo je osamdeset i pet odličnih sati i nezaboravnih momenata – od Tonyevih snova punih simbolizma, sirove, ponekad ubojito brutalne drame (ubojstvo Pussyja, silovanje dr. Melfi, svađa Tonya i Carmele na kraju četvrte sezone, Ralphovo mlaćenje striptizete), do komičnih epizoda (Junior i cunnilingus, ‘Pine Barrens’, Tonyevo krivo ponavljanje izraza)… osamdeset i pet sati uvida u život mafijaškog bossa i ljudi koji ga okružuju, na nevjerojatno prizeman, realan i brilijantan način.

Ako vam ova imena gore ništa ne znače, propustili ste veliki, veliki dio televizijske povijesti. Ispravite to. S druge strane, ako vam nešto znače, što vam u biti ja imam pričati…

img01.jpg

img02.jpg

w_ep78_01.jpg

ep86_02.jpg

… and all the pieces matter

NP: Tom Waits – Way Down in the Hole

The Wire. Dugo, dugo sam odgađao gledanje. Posvuda je spominjana kao jedna od najboljih serija na televiziji, čak i ovdje je Tyler više puta to rekao, ali uvijek je nešto drugo imalo prioritet ili sam čekao pravi setting za pogledati. I više puta su me odbijali opisi o ratu protiv droga i promo slike sa crnim klincima na uglovima – predozirao sam se davno tom kulturom i više nisam imao volje gledati nešto takvo. I, koliko jebeno dobra mora biti serija o dilerima u Baltimoreu?

***

O, kako sam bio u krivu. Koliko je dobra, shvatio sam već gledajući prvu sezonu.

Postoje serije koje vas zakače odmah, na kraju pilota mislite nešto poput pasmater, kako je ovo dobro. Ne, Wire nije takav. Nakon što sam palio petu epizodu zaredom, shvatio sam da sam apsolutno zakačen.

Da ovo nije serija o dilerima, nisam shvatio do druge sezone – bio sam uvjeren da će hvatanje Barksdalea i Stringera imati neki petogodišnji arc na kraju kojega će oni fino završiti ili mrtvi ili doživotno u zatvoru.

***

Sometimes the weakest stuff in the story is the shit with quotation marks around them. You got a guy telling you how rough it is on the streets, it really doesn’t have much pull, but if you can describe a man as he really is, tell his story in moments…

— Gus

Kako sam bio u krivu.

Jer, The Wire je puno više. To je priča Davida Simona o jednom gradu, priča o Baltimoreu. Ili kako on kaže, ljubavno pismo Baltimoreu. Kad shvatite da se sezonama kreće kroz neku… spiralu po gradu i obuhvaća policiju, ulične dilere, mid-level dilere, junkije, radnike na dokovima, velike suppliere drogom, policijsku upravu, gradsku upravu, škole, učitelje, novinare, klince, trenere, odvjetnike i svećenike i sve, apsolutno sve njih tretira kao… ljude.

Sam opseg i struktura serije kao ogromnog romana nevjerojatno je ambiciozna, i neće vam dopustiti da ju gledate na TV-u ili monitoru dok sastrane surfate, čitate novine, večerate ili već napola spavate.

Jer poanta je u detaljima: kako Bodie pljuje kroz zube, kako svi bacaju smeće po ulici, Lester i njegove minijature, Bunk i McNulty koji pišaju po pruzi, Wee-Bay i njegove ribe, poster “re-elect Frank Sobotka” koji je ostao zalijepljen negdje na dokovima dvije godine kasnije; milijun je takvih stvari koje Wireov Baltimore i njegove stanovnike čine živim. I koji će vas natjerati da suosjećate s njima makar su dileri, jer oni samo igraju svoju ulogu u igri najbolje što mogu, da pizdite na seronje koje postoje na svakom nivou svake institucije (i uvijek prevladaju), da vam bude drago kad nekome stvari u životu ispadnu kako treba, ili da ste ljuti kad si netko uništava život.

Empatija. Wire i njegov Baltimore žive od empatije.

A tu je i Omar. Lik koji je predobar da bi ga se opisivalo.

NP: Steve Earle – Feel Alright

***

The Wire nikad nije osvojio neke važnije nagrade kao Sopranosi, niti je imao dobru gledanost (dapače, HBO je bio prilično blagonaklon), ali kritičari su je voljeli, a gledatelji će je sigurno pamtiti. A to je ono što je bitno.

***

Jako je teško i nezahvalno opisati ove dvije serije u ovako malo prostora, jer svaka epizoda i svaki lik zaslužuju prostora kao cijela ova recenzija. Ali uvijek vrijedi ukazati na nešto vrijedno gledanja, a ništa na televiziji nije vrijedno gledanja koliko ove dvije serije.

NP: Andre Burke / Blake Leyh – The Fall

***

1_mcnultybunk_252.jpg

2_stringeravon_252.jpg

4_omarbunk_252.gif

5_carcettinorm_252.jpg

ep40_03.jpg

***

Daniels: [To Carver] Couple weeks from now, you’re gonna be in some district somewhere with 11 or 12 uniforms looking to you for everything. And some of them are gonna be good police. Some of them are gonna be young and stupid. A few are gonna be pieces of shit. But all of them will take their cue from you. You show loyalty, they learn loyalty. You show them it’s about the work, it’ll be about the work. You show them some other kinda game, then that’s the game they’ll play. I came on in the Eastern, and there was a piece-of-shit lieutenant hoping to be a captain, piece-of-shit sergeants hoping to be lieutenants. Pretty soon we had piece-of-shit patrolmen trying to figure the job for themselves. And some of what happens then is hard as hell to live down. Comes a day you’re gonna have to decide whether it’s about you or about the work.

D’Angelo Barksdale: The past is always with us. Where we come from, what we go through, how we go through it; all this shit matters. Like at the end of the book, ya’ know, boats and tides and all. It’s like you can change up, right, you can say your somebody new, you can give yourself a whole new story. But, what came first is who you really are and what happened before is what really happened. It don’t matter that some fool say he different ’cause the things that make you different is what you really do, what you really go through. Like, ya’ know, all those books in his library. He frontin’ with all them books, but if you pull one down off the shelf, none of the pages have ever been opened. He got all them books, and he hasn’t read nearly one of them. Gatsby, he was who he was, and he did what he did. And ’cause he wasn’t willing to get real with the story, that shit caught up to him.

Beadie: All the guys at the bar, Jimmy, all the girls; they don’t show up at your wake. Not because they don’t like you. But because, they never knew your last name. Then a month later, someone tells them, “Oh, Jimmy died.” “Jimmy who?” “Jimmy the Cop.” “Ohhh,” they say, “him”. And all the people on the job, all those people you spent all the hours in the radio cars with, the guys with their feet up on the desk, tellin’ stories, who shorted you on your food runs, who signed your overtime slips. In the end, they’re not gonna be there either. Family, that’s it. Family, and if you’re lucky, one or two friends who are the same as family. That’s all the best of us get. Everything else is just…

3 Odgovora to “Više od televizije”

  1. Nevjerojatno je kako nas Simon i u posljednjoj sekundi serije podsjeca kako je Baltimore najvazniji i najbitniji lik u cijeloj seriji. ‘Business as usual down in Charm City’. Lijepo napisano i za Sopranose i za The Wire i vrlo tocno. Nisu serije te koje ce nam nedostajati, to su ti likovi, ljudi koje smo upoznavali godinama i koje znamo u dusu. Oni ce nam nedostajati i o njima cemo razmisljati.

    Nego, neznam jeste li gledali, ali preporucio bih vam AMC-ovu seriju, Mad Men. Jos jedna odlicno napisana serija i grijeh bi bilo ne pogledati barem prvu sezonu, koja je nagradena Zlatnim Globusom, a sad je i u konkurenciji za Emmya. Mozda i Freaks & Geeks ako niste gledali, jos jedna kultna serija s kraja 90-ih koju bi svakako trebalo pogledati.

  2. Mad Men, uf, da. Odlična serija, samo negdje do 1×07 sam pogledao i nikako da catchupam. Ali i vrlo teška serija – više od epizode dnevno gledati mi je overkill.
    Podsjeća na bolja vremena kad se smjelo pušiti posvuda, a žene su znale gdje im je mjesto😀

    Freaks & Geeks je isto u queueu već dulje vrijeme, ali mislim da sljedećih mjesec-dva neću imati vremena za ništa osim ovih aktualnih serija.

  3. mikerotch Says:

    Dobro bi sada sijela repriza Sopranosa😀

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: