Bones 4×05: The Perfect Pieces in the Purple Pond

Pisali smo jednom o Bonesima, i to o nekoj nasumičnoj epizodi druge sezone uz par općenitih informacija o seriji. Iskreno, nema se što puno pisati.

Da, znam, zvuči malo licemjerno nakon što sam nedavno rekao da serije koje ne bih nazvao najboljimserijamaikad niti ne treba gledati, da već par puta nakon toga pišem o serijama koje to ili nikad nisu bile ili već neko vrijeme nisu ni blizu tome. Bonesi su svakako jedna od onih koje to nikad nisu bile. Dapače, čak su i lošiji od Joan of Arcadia, serije kojoj je Hart Hanson (autor Bonesa) napisao neke od najboljih epizoda. A ni nju ne bih nazvao najboljom serijom ikad (osim možda nakon gledanja epizode 2×08 – Friday Night).

No, povrh tipičnog procedurala izuzetno su simpatični likovi, na čelu s Emily Deschanel i Boreanazom. I kako je prošlo već dosta vremena, a prilično su im se interesantne stvari dogodile krajem treće sezone i odmah na početku ove, moram se malo ispucati, pogotovo o nekim romantičnim aspektima serije. Slijede spoileri za sve epizode do ove u naslovu.

Prvo, finale treće sezone otkrilo je Zacka kao Gormogonovog učenika. OMG! Mislim da to apsolutno nitko nije mogao predvidjeti. Za početak, Zack je prilično stereotipan primjerak geeka (ili govoreći slengom Bonesa, squinta) i inherentno je simpatična dobrica. No, ako maknemo na stranu privrženost liku, rasplet apsolutno ima smisla (te, kad ponovno vratimo i privrženost liku, i OMGWTF faktor).

Nakon toga, Angelin muž pojavio nakon mjeseci potrage samo da bi nenamjerno kumovao Angelinom i Hodginsovom rastanku. Što se opet, do samog trenutka kada se dogodilo, činilo nemogućim, jer to je bio jedan od najstabilnijih parova na televiziji.

Sparivanje regularnih likova općenito je veliki problem na televiziji: UST (unresolved sexual tension) puno je lakše pisati i time držati gledateljstvo u neizvjesnosti, a kada i ako jednom hoće-li-ili-neće natezanje pređe u hoće (naravno, redovito u vrijeme sweepsa), često producenti ne znaju što bi s time. Jer sretni parovi su dosadni. Rijedak pozitivan primjer su Jim i Pam iz Officea.

Angela i Hodgins bili su ponekad i prenaporni svojim ljubakanjem i izjavama ljubavi, no to se otkad su završili skupa ustabililo i postalo jedankim dijelom serije kao i trupla koja se poluraspadnuta nađu u svakoj epizodi. Tako da je ovaj prekid bio šokantan i praktički izašao iz ničega – kako bi Đole rekao, od one ljubavi, zbog jedne svađice, u buri ćutanja potonule su lađice… Ali kao i u slučaju Zack, imao je smisla i može se sažeti u jednu rečenicu: ako nekoj osobi ne možeš vjerovati, ima li smisla provesti s njom ostatak života.

Jako lijepo za jedan jedva natprosječni procedural.

I vratimo se na Zacka, i zadnju epizodu, prvo njegovo pojavljivanje ove sezone. Ovdje već stvari počinju imati manje smisla u njegovom odnosu s ostatkom ekipe. Za početak, sama činjenica da je riješio slučaj na temelju nečega što (kao što su i oni sami primijetili) su i Bonesica i Boreanaz morali primijetiti, a zatim i otkrivanje da on ipak nije serijski ubojica djelovalo je prilično umjetno.

Na kraju, odnos ostatka ekipe prema njemu. Znam, razumijem da nije teško oprostiti tako dragoj osobi, bez obzira što je izdao njihovo povjerenje i naposlijetku, što je serijski ubojica, ali… on je serijski ubojica!

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: