Prekrasni bijeli ološ (2)

Kolega waldorf napokon je došao na svoje – sutra će biti točno godinu dana otkako sam obećao sutra napisati recenziju Earla. A protekla 364 dana eksponencijalno se povećavalo waldorfovo piljenje o tom ruglu od posta. Kriv sam. Ispričavam se.

Usput, ironično je kako je sad on taj koji zabušava, prvenstveno sa Sarah Connor Chronicles za koje je rekao da će napisati post prije početka emitiranja na domaćem RTL-u. Vidimo kako se to dogodilo. Ja na tu seriju ne bih trošio riječi, jer mi ni činjenica da glumi Summer Glau (skoro pa najljepša žena ikad) nije pomogla ni da pogledam pilot do kraja, a kasnije mi se nije dalo. Čak ni nakon što je Shirley Manson gostovala (možda i najljepša žena ikad, a definitivno žena najjebozovnijeg glasa).

No, vratimo se Earlu.

Earla smo počeli gledati sasvim slučajno. 2005. nije bila previše plodna godina za serije, a NBC je krajem ljeta provodio prilično opsežnu reklamnu kampanju koja je sadržavala naslov serije i facu Jasona Leeja sa impozantnim brkovima i zulufima u stilu porno glumaca iz sedamdesetih.

Koncept je djelovao dovoljno zanimljivo, ali autor Greg Garcia i njegov najveći uspjeh – glupavi sitcom Yes, Dear baš i nisu uljievali povjerenje. No, pošto mi je Jason Lee prilično drag glumac iz filmova Kevina Smitha (Chasing Amy mi je među pet najdražih filmova), rekoh, zašto ne?

Skinuo pilot i pogledao, upišao se od smijeha, odmah sljedeći dan dostavio waldorfu, pogledao ponovno s njim i ponovno se upišao od smijeha. Ostalo je povijest.

Pretpostavljam da ne treba opisivati o čemu se tu radi, no za svaki slučaj: Earl Hickey (Jason Lee) je sitni lopov koji osvoji 100 000 $ na (ukradenoj) loto srećci, ali čim se poveseli dobitku, baba ga udari autom. Slomljenih kostiju u bolnici gleda Last Call with Carson Daly u kojem Carson Daly otkriva kako je njegova sreća u životu rezultat dobre karme: čini dobro i dobro će ti se vratiti. Dijelom morfijem inducirano Earlovo oduševljenje “Carsonovim izumom” potakne ga da napravi listu svih loših djela koja je učinio i pokuša ih ispraviti, jedno po jedno.

Možda se ne može mjeriti genijalnošću sa Officeom i 30 Rockom, s kojima dijeli daleko najbolje izdanje NBC-eve nekad zvane Must-see TV postave, ali četiri godine i sedamdeset i dvije epizode kasnije, Garcia i društvo puno su nas puta nasmijali, usput se poigravali s formatom (najbolje u epizodi Our COPS is On, zatim sa rašomonskim storytellingom, te najmanje uspješno sitcomovskim snovima), pokazali su muda stavljajući glavnog lika u zatvor na pola sezone i nakon list-item-of-the-week prve sezone, dodali i arcove u priču, a iznad svega, stvorili od okruga Camden vrlo živi mali ekosistem, kojeg ne čine samo glavni glumci, već i hrpe sporednih likova koji puno doprinose šarmu serije i uvjerljivosti unutar njihovog univerzuma.

Naposlijetku, vrhunac simpatičnosti male su životne pouke iz usta prosječnog zatucanog američkog rednecka.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: