Kako sam upoznao vašu majku

Priča o Kako sam upoznao vašu majku počinje u jesen 2005.

Angel je završio godinu dana ranije i time je ovo postala već druga TV sezona bez Whedonove serije u eteru. Bila je to dobra sezona za televiziju – Lost je ušao u drugu (makar kasnije neomiljenu) sezonu, Veronica Mars popunila je prazninu koju je Buffy ostavila, no još uvijek mi je za oko zapinjala bilo kakva serija s bilo kakvom (makar glumačkom poveznicom) s Jossom.

2005. sam tako naravno odmah zapazio i pilot HIMYM, uz Kitchen Confidential te ga downloadao odmah i pogledao s burazom u našem tada trećem domu, aleji laptopaša (drugi dom bio je, naravno, Dubrovačka zvona). Samo da stvari stavim u kontekst – tada još flat rate nije bio toliko sveprisutan, već se za pristup serijama trebalo ili sjediti satima na hladnom kamenu, ponekad i posuđivati tuđe laptope, ili pak razmjenjivati serije na DVD-ima. Bila su to neka ljepša vremena.

Usput, Kitchen Confidential sam na sličan način odjebao, no to je neka sasvim druga (makar vrlo slična) priča.

HOW I MET YOUR MOTHER

Pilot nas nije nimalo oduševio (Waldorf ga se ni ne sjeća), a manje više sve što sam tada mislio stoji i sada.

Bila je 2005. i iako su tada već bile u eteru ili tek počinjale, još nismo upoznali genijalnosti Arrested Developmenta, It’s Always Sunny in Philadelphia i američkog Officea, no bilo nam je jasno da su tradicionalni sitcomi kao forma zreli za baciti u roportarnicu povijesti i sjetiti ih se eventualno u neko lijeno poslijepodne kad se daljinski zaustavi na RTL-u. Nije li već Seinfeld već doveo taj format do svog vrhunca? A nedavno završeni Frasier i Friends izmuzli iz formata sve što su mogli? I pitali se isto što i danas: zašto, o zašto još postoje serije u kojima je centralno mjesto radnje kauč u dnevnom boravku (i sekundarno, birtija) oko kojeg se vrte četiri kamere, sa šugavim nasnimljenim smijehom ili šugavom publikom i likovima od kojih svaki ispunjava neki zadani stereotip ili je po nečemu urnebesno (ha-ha) ekscentričan? Nije li ovo zlatno doba televizije u kojem vas serije ne smatraju debilom i ne nude uvijek očekivano? Doba u kojem su u eteru Sopranosi, Lost, The Wire, 24, Galactica i neću uopće nabrajati dalje.

I u užem smislu, nisu li već Friendsi prodali skroz priču o prijateljima u dvadesetima i njihovom životu u New Yorku? Zašto još jedan takav sitcom?

Da, HIMYM je točno takav sitcom. Koji je (ili tek bude, a siguran sam da bude) iskoristio sve moguće klišeje i stereotipe sitcoma. Bilo je to očito još od pilota i bilo mi je žao tada što je Alyson Hannigan odabrala baš tu seriju za nastavak karijere. Uz sve to, serija ima užasno, užasno lošu premisu kojoj ništa ne pomaže ni to što je narator (future Ted) upravo Bob Saget (kako bi rekao Jeff Ross: kojih još sedam riječi nikad nećete čuti na televiziji – “and the Emmy goes to Bob Saget”).

52540_502_2_122_134lo

Premisa je, ako to ne znate slučajno, ili nije očito: Bob Saget 2030. priča svojoj djeci kako je upoznao svoju ženu, iliti Majku iz naslova. I naravno, jednom kad upoznamo majku, serija je gotova. Zato se i nešto konkretno oko te situacije počelo događati tek krajem četvrte sezone. Nije mi jasno zašto se (ako je već bio potreban taj okvir, koji često i posluži za dobro ili odlično igranje strukturom epizode) serija nije zvala “our friends and the stupid stuff we did in New York” (kako je išao originalni pitch) ili nekako slično. Jer ovako nam samo ubijaju empatiju i interes za nekim plot pointovima (najočitiji primjer – Stella). S druge strane, ponekad se i dobro izvuku iz toga (primjer – Robin). Čak i nevezano uz potragu iz naslova, tim okvirom se nekad potpuno uništava nepredvidivost (ako itko uopće očekuje nepredvidiost od sitcoma). Usput, ponekad likovi imaju toliko odvratno neprirodne i loše reakcije na šale, poteze i ekspresije drugih likova u sceni da postaje i teško za gledati.

No, usprkos glupoj premisi, sitcomovskim stereotipovima i ograničenja koja su im time postavljena nikad neće ostaviti neko zapaženo mjesto u povijesti televizije, Craig Thomas i Carter Bays uspjeli su petero stereotipnih likova napraviti užasno simpatičnima, ispričati zabavne i ponekad dirljive priče i najviše od svega, ostvariti ono najbitnije, ono iracionalno zbog čega sam zavolio ovu seriju usprkos njenim očitim manama i mediokritetu. I pogledao četiri sezone u dva tjedna.

(s)

HOW I MET YOUR MOTHER HOW I MET YOUR MOTHER HOW I MET YOUR MOTHER HOW I MET YOUR MOTHER HOW I MET YOUR MOTHER

.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: