Pam pam papamparam

Boston Legal / Bostonsko pravo

Prošlo je već više od mjesec dana od zadnje prave recenzije. No, ne brinite, nismo negdje našli život, već su samo oni dani u studentskom životu koji nam unište probavu, bioritam i ten, te količinu slobodnog vremena privedu infinitezimalno blizu nuli.

Također, vjerojatno nitko nije primijetio da smo dodali stranicu o nama i novu anketu.

Između ostalog, i ovaj članak je u pripremi već dulje vrijeme, a Đelo nas je svojim odličnim potezom otkupa serije za HRT prisilio da se požurimo s recenzijom.

Dakle, što je Boston Legal (iliti Bostonsko pravo) i zašto bi ga trebali gledati?

Boston Legal je spin-off David E. Kelleyeve popularne serije The Practice, u nas emitirane pod nazivom Pravda za sve.

***

Tko je uopće David E. Kelley? Osim što je muž Michelle Pfeiffer.

Započeo je kao odvjetnik, pišući filmske scenarije kao hobi, dok ga još jedan velikan televizije Steven Bochco nije zaposlio na svojoj seriji L.A. Law (Zakon u Los Angelesu), prvo samo kao konzultanta, zatim scenarista, producenta i na kraju mu prepustio vođenje serije kao izvršnom produceru.

Kelley je sa svojim mentorom Bochcom kreirao i Doogia Howsera, a nakon toga otvorio svoju produkcijsku kuću i potpisao ugovor za tri nove serije sa CBS-om. Uslijedili su Picket Fences (Kućice u cvijeću) i Chicago Hope. Obje su vam sigurno bar jednom upale u oko tokom godina kojima su se emitirale na HRT-u, i sada ne bih trošio previše riječi na njih.

Sredinom devedesetih sklapa petogodišnji ugovor o kreiranju serija za ABC i FOX, iz čega su nastale, redom: The Practice (Pravda za sve), Ally McBeal, Boston Public (Školske tajne) i Boston Legal (Bostonsko pravo).

Primijetili ste vjerojatno da svaka od navedenih serija ima i naziv na hrvatskom, dakle svaku od njih prikazala je neka od hrvatskih televizijskih kuća.

Što može značiti nekoliko stvari. Ili su dovoljno dugovječne i popularne da bi urednicima domaćih televizija zapele za oko, ili su pokupile hrpetinu nagrada, ili su odabrali nasumce nešto uz što su dobili paket licenci za reality showove.

OK, pretjerujem s ovim zadnjim, ciljavši s time na RTL – jer zašto su oni uopće otkupili Boston Public nije mi jasno. Kao ni neke druge solidne ili čak odlične serije, a zatim ih emitirali radnim danom u 2 popodne. No, RTL i njihova lowest common denominator urednička politika neka su druga priča.

Vratimo se Kelleyu. Njegova osobitost, pogotovo očita u ranijim serijama, jest apsolutna kreativna kontrola: njemu ostatak scenarista nije ni trebao. Poznato je da je za većinu serija prve sezone napisao praktički sam (što je još veći pothvat kada znate da je gotovo cijelo prošlo desetljeće radio barem dvije serije u isto vrijeme).

Također, njegove serije sve imaju zajedničke teme, često i osvrte na trenutne političke i društvene događaje, čudne i malo pomaknute karaktere i situacije, te kombiniranje drame i komedije, bilo na razini serije, bilo u pojedinim momentima epizoda. Mnogo puta je već koristio iste glumce, što u različitim ulogama u različitim serijama, što u crossoverima pojedinih serija.

Jedan je od rijetkih kojima je uspjelo izvesti crossover serija koje nisu na istoj TV mreži (The Practice na ABC-u i Ally McBeal na FOX-u).

Također, često se brzo zasiti svojih glavnih likova, pa ih nakon nekog vremena baci u pozadinu, ili u zaborav, a umjesto njih dovede nove. A ponekad se tako zasiti i serija, pa ostane samo kao konzultant. Usporedo s time obično se dogodi i velik pad gledanosti (npr. u Picket Fences).

***

Hrvatska publika vjerojatno je najbolje upoznata s Pravdom za sve, serijom koja se godinama vrtila u večernjem terminu, sa kojom godinom zakašnjenja u odnosu na SAD, i koliko je meni poznato, s prilično velikom gledanošću. Setting serije u mali braniteljski odvjetnički ured koji brani često moralno ili krivično upitne likove te isto takve odvjetničke taktike čine ju najozbiljnijom Kelleyevom serijom dosad.

Kako Emmyi znaju i pogoditi, svjedoči i činjenica da je Pravda za sve dvaput zaredom osvojila nagradu za najbolju dramu, a pozamašna je i lista glumaca koji su osvojili nagrade za svoja gostovanja. Ali, nakon pet-šest sezona serija se počela ponavljati, a do sedme je gledanost toliko pala da je ABC obnavljanje uvjetovao pola manjim budžetom.

Kelley je pristao, otpustio gotovo cijelu glumačku postavu i umjesto njih doveo Jamesa Spadera u ulozi Alana Shorea, beskrupuloznog odvjetnika kojem su iznude, prijetnje, ucjene i mita dio opisa radnog mjesta. Alan Shore pokazao se toliko popularnim da je Kelley, umjesto nastavljanja Pravde za sve, osmislio novu seriju oko Alana.

Zadnjih pet epizoda Pravde za sve bilo je neka vrsta pilota, u kojima je prikazano otpuštanje Alana iz tvrtke i njegova tužba zbog premale otpremnine. Za tužbu je unajmio odvjetnike prestižnog ureda Crane, Poole & Schmidt i Dennya Cranea osobno, legendarnog odvjetnika koji nije nikada izgubio slučaj. Alan je, naravno, pobijedio i pozvan od Dennya Cranea, prihvatio posao u Crane, Poole & Schmidt.

***

I napokon dolazimo do Boston Legala. Ukratko, BL se može opisati kao suma svih najboljih strana Pravde za sve i Ally McBeal. Nema ovdje puno moralno upitnih situacija, suđenja nisu suđenja, već više Kelleyevo projiciranje svojih političkih i društvenih stavova.

Reći ćete, koje smeće. I zašto bi htjeli gledati četrdesetminutno propovijedanja nekog glupog amera?

Tri su razloga: ti stavovi većinom imaju smisla, i Spader bi meni osobno mogao prodati dvadeset godina starog Yuga pod novu Toyotu.

I, generalno, taj aspekt serije nije bitan.

Boston Legal čine dva čovjeka: James Spader i William Shatner. Dva Emmya zaredom koja su dobili za uloge Alana Shorea i Dennya Cranea premalo su.

Spader je vjerojatno jedan od najpotcjenjenijih glumaca u holivudu. Fantastično je koliko ležerno i jednostavno izgleda u ovoj ulozi, a opet, njegov lik je pun sitnih nijansi bez kojih to ne bi bio isti Alan Shore. I, već spomenuh sposobnost uvjeravanja koja je više produkt Kelleyevog pisanja i njegove izvedbe.

Usput: pogledajte film Secretary, makar je Spaderu tamo predivna Maggie Gyllenhall ukrala cijeli film.

S druge strane, Shatner se ponovno izumio. Svi ga znamo, i svi smo ga voljeli kao Jamesa T. Kirka. (Ako niste, molim prestanite čitati ovo) i kao T.J. Hookera. No, te uloge bile su prije gotovo četrdeset godina. Nakon toga glumio je sve i svašta, no typecasting koji prati takve glumce bio je jači. I sa 72 godine uspio se ponovo izumiti kao legendarni narcisoidni odvjetnik koji se polako gubi, vjeruje u Ameriku i Republikance te iznad svega u pravo na oružje. Denny Crane.

I kad ćemo ga se za pedeset godina sjećati, sjećat ćemo ga se ne samo kao Jamesa T. Kirka ili T.J. Hookera, već kao Kirka, Hookera i Dennya Cranea.

Druga bitna stvar u seriji njihovo je prijateljstvo. Gotovo svaka epizoda završava scenom na balkonu ureda, s Dennyem i Alanom koji, uz viski i cigare komentiraju događaje iz epizode. Te scene vjerojatno najbolje oslikavaju njihovo prijateljstvo (uz neizbježan, ali vjerojatno nigdje toliko simpatičan homoerotski podtekst).

***

Svi ostali likovi, s izuzetkom Shirley Schmidt (Candice Bergen, poznata i kao Murphy Brown) potrošni su, i nimalo se nemojte iznenaditi kada vidite da neki likovi jednostavno nestanu, makar su do prethodne epizode bili navedeni u špici.

Sporedni, kao i gostujući likovi mogu se podijeliti ugrubo u nekoliko kategorija: simpatični ekscentrici, luđaci, dosadni marinci, dosadne žene, bivši Star Trek glumci i pičke.

Kako to mislim pičke? Jednostavno. Tokom godina prošle su kroz Boston Legal glumice čija je praktički jedina svrha tamo bila da budu lijepe: Rhona Mitra, Lake Bell, Nia Long, Jeri Ryan…Zapravo, izdvojio bih samo Parker Posey i Constance Zimmer (možda je se sjećate kao bivše časne sestre u Joan of Arcadia) čiji lik pokazuje nešto više od jedne dimenzije; i donekle Marissu Coughlan, ali to kažem samo zato što ona, za razliku od odvratno umjetne Rhone Mitre i grde Lake Bell liči na nešto.

Bivši Star Trek glumci? Pa, nakon što je sigurno tucet glumaca proletjelo kroz seriju, a dva su i kroz dosada veći dio serije bili u stalnoj postavi (Shatner i Rene Auberjonois); teško je to nazvati slučajnošću. Naravno, usput se nađe i tona Star Trek referenci, manje ili više suptilnih.

Meni jedna od najdražih, a opet i najjednostavnijih je kada Rene Auberjonois ide na razgovor s Arminom Shimermanom u gostujućoj ulozi i pozdravi ga s “Hello, old friend”.

Tko nije shvatio, neka se ne brine. To samo znači da je normalan.

Tangencijalno vezan uz to je i vrlo zabavan sveprisutan dio serije – metareferencet tj. breaking the fourth wall – situacije i reference kojima likovi daju do znanja da su u seriji. Jedan od recentnijih primjera je u Dennyevom razgovoru s novinarima: “I once captained my own spaceship. I’m multi-talented”. Ili Dennyevi i Alanovi komentari kako se čudno osjećaju nakon što su im promijenili termin emitiranja, ili… ma, nema smisla nabrajati.

***

Boston Legal obnovljen je za četvrtu sezonu, novi nastavci očekuju se na jesen, ali serija… makar, još uvijek ne gubi na kvaliteti, uvodi sve više ekscentričnih likova – od sljedeće sezone dva su u stalnoj postavi.

Ekscentrici su od početka integralni dio serije – Christian Clemenson je čak za takvu ulogu sasvim zasluženo dobio Emmya za gostujuću ulogu, no problem je što takvo nešto funkcionira u malim dozama, a ako se pretjera, dobijete kasnije sezone Ally McBeal.

No, nećemo biti pesimistični.

A ako ne pratite usporedo s SAD-om, preporučamo oslobodite si srijede navečer i okrenite na HRT 2. Pod nazivom Bostonsko pravo, od 11.7. , u 20.05.

Denny Crane.

hr.digg|prijavi