Osjećam se kao Veljko Barbieri u Jelovnicima izgubljenog vremena. Sudbina mi je pisati o dobrim otkazanim serijama. Kao neki bard, pjevam o davnim vremenima kada su postojale vrsne delicije koje su konzumirali baruni, grofice, odnosno ljudi visoke klase i istančanog apetita, jer samo oni mogu cijeniti kulinarsko umijeće. Ponekad čini se da, kao i šjor, idem od grada do grada više zbog svojeg zadovoljstva i prežderavanja nego iz obveze prezentiranja običnom puku.